Štitnjača

Štitnjača je neparni endokrini organ smješten na prednjem dijelu vrata. Čine ju lijevi i desni režanj koji su povezani istmusom. Prosječna veličina režnja je 4 x 2.5 x 2 cm. Arterijsku krv dobiva od gornje i donje tiroidne arterije, a vensku krv odvode gornje, rednje i spletovi donjih tiroidnih vena. Limfa se odvodi u prelaringealne, pretrahealne, paratrahealne, paraglandularne, jugularne, supraklavikularne i medijastinalne limfne čvorove.
Štitnjača luči dva hormona tiroksin i trijodtironin koji su bitni za rast metabolizma u gotovo svim tkivima organizma.

Karcinomi štitnjače čine 0.6% do 1.6 % svih zloćudnih tumora. Najčešći su dobro diferencirani karcinomi – papilarni i folikularni, a pojavljuju se i anaplastični, medularni i planocelularni karcinomi.

U 80 % karcinoma štitnjače se pojavljuje papilarni karcinom. Češći je kod žena i to u 3. i 4. desetljeću. Povezan je s izlaganjem zračenju u djetinjstvu.
U kliničkoj slici dominira palpabilni čvor u štitnjači, rjeđe se javlja otežano gutanje, povremeno gubitak zraka i pritisak na grlo.

DIJAGNOZA

Dijagnoza se postavlja kliničkim pregledom, anamnezom, citološkom punkcijom, ultrazvukom, scitnigrafijom i CT-om.
Papilarni karcinom se može pojaviti i kao mikrokarcinom od nekoliko milimetara i kao čvor veličine oko 10 cm u promjeru. 75% tumora su multicentrični čvorovi unutar štitnjače. 5 % ovih karcinoma su lokalno invazivni te prodiru u strukture koje su smještene uz štitnjaču (dušnik, jednjak, štitna hrskavica, povratni živac).
Tumor ima sklonost širenja limfnim putem, no dugo ostaje lokaliziran samo u limfnim čvorovima. Prognoza tumora je izvrsna jer dugogodišnje preživljavanje je oko 90 %. Ovisi o veličini tumora, starosti bolesnika, širenju tumora izvan žlijezde, invaziji u vaskularni prostor i o histološkoj skupini.

Folikularni krcinom se pojavljuje u oko 10 % karcinoma štitnjače. Kod žena se češće pojavljuje, 3:1 u odnosu na muškarce, uglavnom u razdoblju od 4 do 6. desetljeća. Veća je učestalost u sredinama sa smanjenom razinom joda u prehrani. Najčešće se pojavljuje kao solitarni čvor. Dijagnoza se postavlja, isto kao i papilarni karcinom, kliničkim pregledom, anamnezom, citološkom punkcijom, ultrazvukom, scitnigrafijom i CT-om. Za razliku od papilarnog karcinoma, patohistološki je teško razlikovati folikularne karcinome od adenoma, sigurna dijagnoza se postavlja samo kod invazije u vaskularni prostor. Stoga citološka punkcija nije metoda izbora za postavljanje dijagnoze folikularnog karcinoma. Rijetko se pojavljuje širenje tumorskog procesa u limfne čvorove. Tumori su uglavnom dobro učahureni i smješteni u jednom čvoru.

Karcinom Hürthleovih stanica je rijedak, čini svega 2-3 % svih karcinoma štitnjače. Smatra se i podtipom folikularnog karcinoma. Ima lošiju prognozu od folikularnog karcinoma jer ima veću sklonost limfogenom i hematogenom širenju.

Medularni karcinom je rijedak tumor, pojavljuje se u 5 % karcinoma štitnjače. Nastaje iz parafolikularnih C stanica koje su neuralnog porijekla. Pojavljuje se sporadično ili kao nasljedni obiteljski poremećaj u sklopu multiple endokrine neoplazije (MEN 2A i MEN 2B). Obiteljski poremećaji se dijagnosticiraju u mlađoj životnoj dobi, čine 25% medularnih karcinoma i bolje su prognoze od sporadičnih slučajeva. Uz medularni karcinom vidljive su i druge bolesti u sklopu MEN sindroma – feokromocitom, hiperparatireoidizam i neurofibromatoza. Karcinom se pojavljuje kao tvrdi solitarni čvor unutar režnja. Budući da tumor proizvodi kalcitonim, otkriva se i po povišenoj razini kalcitonina u krvnoj slici. Prognoza ovog tumora je lošija u odnosu na dobro diferencirane karcinome. 10-godišnje preživljenje je 65 %, koje ovisi o dobi bolesnika, stadiju bolesti i veličini tumora.

Anaplastični karcinom se pojavljuje u 1.6 % karcinoma štitnjače. Pojavljuje se u starijih bolesnika. U kliničkoj slici dominira brzi i bolni rast štitnjače ili čvorova unutar režnjeva. U trenutku postavljanja dijagnoze bolesnici često imaju metastaze te se mogu napipati povećani limfni čvorovi. Prognoza je loša zbog izrazito agresivnog rasta te razvoja limfogenih i hematogenih metastaza te je prosječno preživljavanje 8 mjeseci.

Planocelularni karcinom štitnjače je rijedak. Građen je od pločastog epitela kao i neke strukture u okolici štitnjače pa se pri punkciji i analizi mora paziti da se razlikuje od tumora grkljana, dušnika i jednjaka koji se invazivno šire u štitnjaču.

LIJEČENJE

Liječenje je karcinoma štitnjače je kirurško. Opseg operacije ovisi o proširenosti bolesti, odnosno o promjenama u jednom režnju, u oba režnja i u istmusu.
Lobektomija je kirurški zahvat kojim se odstranjuje samo režanj u kojem se nalazi patološki proces. Odstranjenje cijele štitnjače, odnosno totalna tireoidektomija, je najčešći zahvat kod karcinoma štitnjače. Pažljivo se isprepariraju strukture, prikaže se povratni živac važan za pomicanje glasnica, prikažu se paratiroidne žlijezde i odstrane se oba režnja štitnjače. Nakon ovakvog zahvata, bolesnik doživotno uzima nadomjesnu hormonsku terapiju. Moguće komplikacije operacije su promuklost, promjena tonaliteta glasa, smanjenje razine kalcija, a ozbiljnije komplikacije su krvarenje, otežano disanje (zbog moguće ozljede oba povratna živca). Ukoliko se karcinom proširio izvan granica štitnjače i invadirao u okolne strukture, potrebno je odstraniti cijelu štitnjaču, resecirati tumor iz okolnih zahvaćenih organa te odstraniti povećane limfne čvorove vrata. Nakon kirurškog zahvata provodi se radiojodna terapija radi uništavanja mikroskopskih nakupina patološkog tkiva koje se nije odstranilo tijekom operacije.
Ukoliko se preoperativno dijagnosticiraju metastatski limfni čvorovi, potrebno ih je odstraniti (disekcija vrata). U pravilu se ne radi preventivna disekcija vrata.