Orofarinks

 Epidemiologija:

Prema podacima Zavoda za javno zdravstvo Republike Hrvatske i registra za rak godišnje se u RH dijagnosticira 2 oboljela muškarca i 0.3 žene na 100.000 stanovnika.

Etiologija:

Tumori ovog područja se češće javljaju kod osoba koje zloupotrebljavaju alkohol i duhan, osoba starije životne dobi i onih koji su izloženi određenim kemikalijama (npr. azbestu). Ukoliko se istodobno koriste alkohol i duhan rizik se višestruko povećava.

Simptomi bolesti:

Simptomi koji bolesnike sa ovom bolesti dovode liječniku su obično smetnje pri gutanju, osjećaj bolnosti i pečenja kod gutanja, osjećaj stranog tijela (“knedle”) u grlu ili pojavljivanje čvora na vratu. Bolesnik ponekad može primjetiti pojavu tragova krvi ispljuvku ili se može žaliti na bolnost uha, što predstavlja refleksnu bol. Također često dolazi do gubitka tjelesne težine.

Dijagnostički postupak:

Pri postavljanju dijagnoze će liječnik uzeti podatke o povijesti bolesti, nakon čega slijedi pregled. Već pregledom usne šupljine se mogu vidjeti tumori u području krajnika, dok je teže prepoznati novotvorine korijena jezika. Kod navedenih simptoma je svakako potrebno pri pregledu popipati područje korijena jezika i učiniti fleksibilnu fiberskopiju. Radi se o brzoj i jednostavnoj metodi pri kojoj se uvođenjem savitljivog optičkog instrumenta kroz nos može izravno prikazati područje grla koje nije vidljivo uobičajenim pregledom usne šupljine. Sam pregled ne predstavlja veliku neugodnost za bolesnika, a daje vrlo korisne informacije o promjenama navedenog područja. Kod svake sumnje na tumor je potrebno uzeti komadić tkiva za analizu tkiva, koja će potvrditi radi li se o zloćudnom tumoru ili nekoj drugoj promjeni. U slučaju da se potvrdi sumnja na zloćudni tumor je potrebno učiniti dodatne pretrage koje će dati detaljnije podatke o proširenosti bolesti koji su ključni kod donošenja odluke o liječenju. Kod bolesnika je potrebno učiniti rendgenski snimak pluća, koji može pokazati postoje li znakovi metastaziranja u pluća. U laboratorijskim krvnim pretragama treba obratiti pažnju na pretrage koji pokazuju funkciju jetre i bubrega, što je važno pri planiranju kemoterapije te testove koji će pokazati eventualno postojanje koštanih metastaza. Od velike je pomoći pri ocijeni proširenosti tumorske bolesti i slojevno snimanje glave i vrata (kompjuterizirana tomografija ili CT). Ona daje precizne podatke o veličini i smještaju tumora, kao i o postojanju metastaza u limfnim čvorovima vrata. Ponekad se u dijagnostici koristi i magnetska rezonanca (MR), koja daje još detaljnije snimke mekih tkiva i ne koristi zračenje. Sve ove metode imaju za cilj odrediti proširenost tumorske bolesti, dakle veličinu i smještaj tumora, proširenost bolesti na limfne čvorove vrata (metastaze) te na udaljene organe (pluća, kosti…). To je ključno, uz određivanje patološke podvrste tumora, u planiranju najboljeg načina liječenja kod svakog pojedinog bolesnika. Podrazumijeva se da je pri tome osim tih tzv. faktora tumora potrebno uzeti u obzir i čimbenike koji se tiču i svakog pojedinog bolesnika, kao dob, postojanje drugih pratećih bolesti, suradljivost i dr.

Liječenje:

Tumori orofarinksa se tradicionalno liječe operativnim zahvatom kojim se na tumor pristupa izvana pri čemu su često potrebni rezovi na donjoj usni , čeljusti i vratu. Manji tumori se mogu odstraniti i pristupom kroz usta (transoralno), često uz korištenje lasera. Kod velikog broja bolesnika, pogotovo onih koji imaju dokazane metastaze u limfnim čvorovima vrata će biti potrebno učiniti i disekciju vrata: operativni zahvat kojim se uklanjaju limfni čvorovi i ostali organi, kao vratni mišići i vene zahvaćeni tumorom. Nakon odstranjenja velikih tumora zaostaje značajan manjak tkiva, koji se u današnje vrijeme zatvara pri istom zahvatu, i to upotrebom susjednih tkiva, a ponekad i presađivanjem tkiva sa drugih djelova tijela (prsni mišić, sa leđa, podlaktice…).U novije vrijeme primjenom novih shema liječenja zračenjem (radioterapija) i novih lijekova koji se koriste kao kemoterapija se pokušavaju izbjeći veliki operativni zahvati. Pri tome je puno uspješnija radioterapija nego kemoterapija, koja za sada nije sredstvo liječenja sama, nego isključivo u kombinaciji sa zračenjem i/ili kirurškim zahvatom. Kombinirano liječenje je posebno važno kod uznapredovalih tumora, dok je kod manjih ponekad dovoljno i samo jedno sredstvo (zračenje ili kirurški zahvat). Zračenje područja tumora i vrata će često biti potrebno nakon operacije da bi se spriječilo ponovno javljanje bolesti i u popunosti postigla kontrola tumora.

dr.med. Juraj Lukinović