Nos i paranazalni sinusi
Ova skupina tumora zahvaća nosne šupljine i paranazalne sinuse (šupljine ispunjene zrakom koje okružuju nos). Postoji nekoliko paranazalnih sinusa: parni maksilarni sinusi u gornjoj čeljusti i etmoidni sinusi smješteni između nosnih šupljina i orbita, zatim frontalni sinus u čeonoj kosti te sfenoidni sinus, smješten iznad nazofarinksa (gornjeg dijela ždrijela).
EPIDEMIOLOGIJA
Tumori u području nosa i sinusa su rijetki, prema svjetskim studijama čine manje od 1% svih zloćudnih tumora i oko 3% zloćudnih tumora glave i vrata. Prema podacima Hrvatskog Zavoda za javno zdravstvo, učestalost pojave tumora nosa i sinusa u Republici Hrvatskoj je 0.4 novooboljela na 100 000 stanovnika. Najčešći su u maksilarnim sinusima, zatim u nosnim šupljinama, etmoidnim sinusima, a najrjeđe se pojavljuju u frontalnom i sfenoidnom sinusu. Tumor ove regije mogu biti dobroćudni (papilomi, adenomi, osteomi, hondromi, hemangiomi, tumori živčanih ovojnica) i zloćudni (karcinom pločastih stanica, adenokarcinom, adenoid cistični karcinom, mukepidermoidni karcinom, sarkomi, teratom, limfomi itd.). Do 80% svih tumora nosa i sinusa čini karcinom pločastih stanica (planocelularni karcinom, squamous cell carcinoma).
ETIOLOGIJA, RIZIČNI FAKTORI
Tumori nosa i sinusa češće se javljaju kod osoba koje su profesionalno izložene određenim štetnim tvarima (piljevina, nikal, krom)i kod pušača, a pretpostavlja se da ulogu u pojavi ovih tumora ima i onečišćenje okoliša. Pojavljuju se dvostruko češće u muškaraca, najčešće u dobi od 50-70 godina.
SIMPTOMI
Tumori ove regije rijetko se otkrivaju u ranijim fazama bolesti i tada se najčešće manifestiraju nespecifičnim simptomima poput osjećaja otežanog nosnog disanja i nosne sekrecije. Ukoliko ovi simptomi traju duže od 4 tjedna, potreban je detaljan specijalistički pregled i dijagnostička obrada. Simptomi u kasnijim fazama bolesti su za bolesnika alarmantniji: ponavljajuće krvarenje iz nosa (epistaksa), oticanje ili bol u području nosa, sinusa, lica ili u području nepca i usta, nemogućnost otvaranja usta i neurološki ispadi. U slučaju širenja tumora prema oku, moguće su dvoslike i smanjena pokretljivost oka u određenim smjerovima.
DIJAGNOSTIKA
Prvi korak u dijagnostici tumora nosa i sinusa je otorinolaringološki pregled: otkrivanje većih tumora ponekad je moguće samom prednjom rinoskopijom. Bolji uvid u status nosa i sinusa daje pretraga fiberskopom (fleksibilnim endoskopom) koji omogućava detaljan uvid u status nosnih šupljina, nosne pregrade, nosnih školjki, njime je moguće uočiti početne promjene sluznice nosa pa i otkriti tumore sinusa u njihovu stadiju širenja iz sinusa prema nosnim šupljinama. Osim pregleda nosa, otorinolaringolog detaljno treba pregledati usnu šupljinu, meko i tvrdo nepce na kojima se mogu uočiti promjene u slučaju širenja tumora iz nosa i sinusa te palpirati vrat i područje parotidne žlijezde zbog eventualne prisutnosti metastaza. U slučaju neuroloških ispada, u obzir dolazi pregled neurologa, a kod očnih manifestacija bolesti (poremećaj vida, pokretljivosti oka i sl. ) i oftalmologa. Specijalist indicira daljnje pretrage, što su po modernim protokolima CT ili MR sinusa, a često i obje dijagnostičke pretrage. CT sinusa daje odličan uvid u odnos tumora prema koštanim strukturama glave, dok MR detaljnije opisuje mekotkivne strukture, što tumori sinusa najčešće i jesu. Obje dijagnostičke metode nam daju informaciju o smještenosti tumora, njegovu odnosu prema okolnim strukturama i lokalnoj proširenosti tumora. Kod sumnje na širenje tumora prema većim krvnim žilama ili sumnje na izrazitu prokrvljenost samog tumora, specijalist može zatražiti i CT ili MR angiografiju (pretragu s intravenskim apliciranjem kontrasta kojom se prikazuju glavne krvne žile glave i vrata i njihovi ogranci te žile koje opskrbljuju sam tumor).
LIJEČENJE
Liječenje sinonazalnih tumora je otežano zbog blizine vitalnih struktura poput baze lubanje, mozga, orbite i karotidne arterije, zbog čega su kirurške mogućnosti zahtjevne i ograničene te često iziskuju multidisciplinarni pristup (otorinolaringologa, neurokirurga, maksilofacijalnog kirurga). Liječenje tumora nosa i sinusa može biti kirurško, zračenje (radioterapija) ili kemoterapija. Postoji nekoliko načina kirurškog liječenja. Endoskopski pristup moguć je kod nekih benignih tumora i tumora u ranijim stadijima bolesti koji zahvaćaju stijenku nosne šupljine, etmoidni ili sfenoidni sinus. Prednost ovakvog liječenja je u tome što se zahvat izvodi bez rezova na licu, minimalno invazivno. Pacijenta ipak treba upozoriti na mogućnost prelaska iz endoskopske tehnike u neku od otvorenih tehnika tijekom same operacije, ukoliko odstranjivanje tumora endoskopski nije moguće. Kod tumora na teže dostupnim mjestima, onih u bliskom odnosu prema vitalnim strukturama (baza lubanje, orbita, velike krvne žile) te tumora koji duboko zahvaćaju koštane strukture preporuča se ipak neka od otvorenih kirurških tehnika: „degloving“ tehnikom odižu se strukture nosa rezovima u središnjoj liniji lica i omogućuje pristup na tumore nosa, maksilarnih sinusa i nazofarinksa; tehnikom lateralne rinotomije, pristupom kroz kožu postranične strane nosa moguć je pristup na tumore gornjeg dijela etmoida, frontalnog sinusa, tumore koje se šire na orbitu i prema bazi lubanje. Ovaj pristup omogućuje i egzenteraciju orbite (odstranjivanje očne jabučice) ukoliko je to indicirano. Pristup na frontalni sinus može biti kroz rez u obje obrve ili rez u vlasištu. Za opsežnije tumore u obzir dolaze i različite vrste kraniotomijskih pristupa (pristupa kroz lubanju). Liječenje radioterapijom može biti jedina vrsta liječenja ukoliko se pokaže da je tumor inoperabilan, a najčešće radioterapija predstavlja nastavak liječenja nakon operacije. Kemoterapija kao metoda liječenja tumora nosa i sinusa radi izbjegavanja velikog operativnog zahvata za sada je još predmet diskusije.