Koža
Tumori kože su zloćudne ili dobroćudne promjene koje u 90% slučajeva nastaju na fotoeksponiranim regijama tijela i direktno se povezuju sa oštećenjima kože nastalih pri dugoročnom izlaganju ultraljubičastim zrakama (UVA,UVB) kod pretjeranog sunčanja, uporabe solarija i sredstava za brzo tamnjenje kože. S obzirom na činjenice da je koža je najveći organ našeg tijela i da su negativni učinci UV zračenja na ljudski organizam kumulativni, velika važnost pridaje se njezi i zaštiti kože od sunca. Pojam rak kože označava maligni, zloćudni tumor ili karcinom.
Maligni epitelni karcinomi kože se s obzirom na učestalost i karakteristike često dijele na melanom i nemelanomske karcinome kože.
Bazocelarni karcinom – semimaligni, lokalno agresivni tumor koji u pravilu ne metastazira, nastaje iz stanica najdubljeg sloja epidermisa (vanjski sloj kože) i najčešći je oblik raka kože s učestalošću od 70-85%. Najčešće (preko 80% slučajeva) se javlja na licu iznad zamišljene linije koja spaja usne i lobulus uške, ali u pravilu može nastati i drugdje na tijelu. Pojavljuje se kao mali čvor sa proširenim krvnim žilama na vršku, dok se na rubovima gotovo uvijek naziru prozirne perle. No postoji i pigmentirani, ulcerirani i ožiljkasti oblik koji se teško razlikuju od drugih oblika karcinoma kože.
Planocelularni karcinom– nastaje iz stanica srednjeg sloja epidermisa i obično započinje kao carcinoma in situ. Čini oko 25% nemelanomskih karcinoma. Često se javlja kod poljoprivrednika i radnika na otvorenom i to najčešće u starijoj životnoj dobi između 60. i 80. godine. Kao i bazaliom pojavljuje se na fotoeksponiranim regijama, osobito na licu ispod zamišljene linije koja spaja usni kut sa lobulusom uške te na donjoj usnici. Tumor obično izgleda kao sitna ranica prekrivena krastom, često praćena krvarenjem uz postupni raspad i moguću invaziju u okolno tkivo i udaljene organe.
Melanom- najrjeđi, ali i najzloćudniji oblik te najčešći uzrok smrti od karcinoma kože nastaje iz stanica koje proizvode pigment kože, melanocita.
Treba spomenuti i prekanceroznu promjenu zvanu aktinička keratoza, solarna ili senilna keratoza koja se često javlja kod starijih ljudi, prvenstveno na fotoeksponiranim regijama kao što su lice, čelo, uške, obrazi, nos, hrptovi šaka u obliku promjene promjera nekoliko mm sive ili žute boje i koja s vremenom može prijeći u karcinom.
EPIDEMOLOGIJA
Svake godine bilježi se sve veći broj novooboljelih od karcinoma kože u Republici Hrvatskoj iako za sada nema točnih podataka o učestalosti za sve oblike karcinoma kože, već samo za melanom. S obzirom na geografski položaj Hrvatske i klimatske uvjete zasigurno je da tumori kože predstavljaju značajan javnozdravstveni problem.
Prema Američkom onkološkom društvu karcinom kože je najčešći oblik raka u SAD-u. Ove godine će se dijagnosticirati milijun novih slučajeva tumora kože u SAD-u. Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da 65,161 ljudi godišnje umre širom svijeta od posljedica prevelike izloženosti suncu, najčešće od karcinoma kože. 1 od 5 Amerikanaca će u tijeku svog života razviti karcinom kože. Treba znati da se liječenjem i ranom dijagnozom svake sumnjive tvorbe povećava stopa izlječenja od karcinoma kože u čemu važnu ulogu imaju ne samo liječnici već i svaki pojedinac.
UZROCI, FAKTORI RIZIKA
Dugotrajna izloženost UVA i UVB zrakama, dob (većina nastaje nakon 50-te godine, iako mogu oboljeti svi, osobito brz rast kod mladih ljudi), klima i geografski položaj (mediteranske zemlje, južni krajevi), rasa (bijela populacija, osobito ljudi svijetle puti, plavih očiju i kose, iako je moguć nastanak i kod tamnoputih), obiteljska i osobna anamneza tumora kože, izloženost katranu i arsenu kod nekih zaposlenja, brojni displastični nevusi, prethodne ozljede kože (veliki ožiljci, kronične upale, opekotine, ulkusi), aktinička keratoza, Bowenova bolest (intraepidermalni karcinom –carcinoma in situ koji se može razviti u karcinom).
Simptomi i dijagnostika
Rak kože može različito izgledati u različitim fazama svog razvoja. No što treba pobuditi sumnju na zloćudnu promjenu? To može biti nova izraslina, ulkus koji ne cijeli, postojeća promjena koja raste s vremenom, mijenja boju, oblik, površinu, ljuskasta ili pak voskasta promjena koja odjednom postaje nepravilno ograničena, raste u visinu, krvari ili postaje bolna i osjetljiva na dodir. U pravilu svaku promjenu kože treba povremeno pregledavati i pratiti promjene. Svaku sumnjivu izraslinu bi potom trebao pregledati liječnik!
Konačna dijagnoza se postavlja kad patolog pregleda uzorak (u cijelosti odstranjena tvorba ili dio tvorbe) pod mikroskopom i postavi patohistološku dijagnozu.
Ukratko treba obratiti pažnju na: A (assimmetry-asimetrija), B (border-nepravilno ograničenje), C (color-promjena boje), D (diameter-promjer veći od 6mm), E (elevation-rast u visinu).
PREVENCIJA
Redoviti samopregledi, kontrola liječnika za svaku sumnjivu tvorbu, adekvatna zaštita od sunca ( kreme sa što višim zaštitnim faktorom za UVA i UVB zrake, šeširi širokog oboda, odjeća dugog rukava, naočale, izbjegavanje perioda od 10 do 17 sati), izbjegavanje umjetnih izvora svijetla, osobito solarija, kao i uporabe sredstava za brzo tamnjenje kože. Liječenje
Postoji nekoliko mogućnosti čija primjena ovisi o obliku karcinoma kože, veličini, dubini prodora u kožu, mogućim metastazama te lokalizaciji. To su u pravilu kirurško liječenje i radioterapija (obasjavanje tvorbe mekim rendgenskim zrakama). Rijetko opcija može biti i lokalna aplikacija citostatika (5-fluorouracil mast npr.) te fotodinamička terapija (ubrizgavanje u krv ili lokalna aplikacija fotosenzibilne tvari na kožu, koja se potom koncentrira u tumorskim stanicama nakon čega se tvorba obasjava laserom). Kirurško liječenje se može provesti kroz nekoliko tehnika kao što su kirurška ekcizija tumora, krioterapija (uporaba tekućeg dušika kojim se tkivo zamrzava i uništava, no često zahtjeva više tretmana uz mogućnost pojave recidiva, odnosno ponovne pojave karcinoma), elektrokauterizacija (uporaba struje kojom se spaljuje tvorba) te laserska kirurgija. Liječenje zahtjeva suradnju tima liječnika kao što su kirurg, dermatolog, onkolog-radioterapeut, patolog.
Kirurško liječenje je terapija izbora i najčešće prvi korak kod svih oblika karcinoma kože. Ovisno o veličini i dubini prodora u kožu kao i o mogućem kozmetološkom defektu, tvorba se uvijek nastoji odstraniti u cijelosti (excisio in toto) s rubom zdrave kože nakon čega slijedi patohistološka obrada kojom se postavlja konačna dijagnoza. Postupak se provodi u lokalnoj anesteziji. Ovisno o veličini tumora pa tako i širini ekscizije ponekad može nastati defekt kože koji zahtjeva rekonstukcije postupke kožnim režnjevima.
PRAĆENJE NAKON OPERACIJE
Uz redovite samopreglede i adekvatnu zaštitu od sunca, za bazaliom se preporučuje kontrola kod liječnika svakih 6 mjeseci za prvih 5 godina nakon zahvata, potom 1 godišnje, dok se za spinaliom preporučuju pak češće kontrole, u početku svakih 3-6 mjeseci za prvih 7 godina, potom sve duži razmaci ovisno o dogovoru s liječnikom.