Usna šupljina

Tumori usne šupljine obuhvaćaju područje gornje i donje usne, sluznice gornje i donje usne, obraza, prednjeg dijela jezika, desni, tvrdog nepca i dna usne šupljine.

EPIDEMIOLOGIJA

Od karcinoma usne šupljine u Hrvatskoj godišnje oboli oko 270 bolesnika, dok taj broj u Sjedinjenim Američkim Državama doseže i do 34 000 bolesnika.
Planocelularni karcinomi (karcinomi ljuskastih stanica) čine 90% karcinoma usne šupljine. Sarkomi kao i tumori žlijezda slinovnica javljaju se mnogo rjeđe.

UZROCI

Od karcinoma usne šupljine najčešće obolijevaju pušači cigareta i lula. U pušača rizik od nastanka ovih karcinoma veći je sedam puta nego u nepušača, rizik u alkoholičara je veći šest puta nego u ljudi koji ne konzumiraju alkohol, dok je u pušača koji konzumiraju alkohol rizik veći čak 38 puta. Poznato je da i pasivno pušenje povećava rizik od nastanka ovih karcinoma.
Ostali rizični faktori su muški spol, stariji od 45 godina, infekcija humanim papiloma virusom, izloženost sunčevim zrakama (za karcinome usnice), dugotrajna iritacija zubnim protezama, prehrana siromašna voćem i povrćem, uzimanje imunosupresivnih lijekova, prethodno zračenje u području glave i vrata.

SIMPTOMATOLOGIJA

Simptomi koji se javljaju u bolesnika sa karcinomom usne šupljine mogu biti: zadebljanje u području jezika, desni ili čeljusti, leukoplakija (pojava bjelkaste naslage u usnoj šupljini, 25% tih naslaga su karcinom ili prekanceroze), eritroplakija (pojava crvene naslage u usnoj šupljni, oko 75% tih naslaga su karcinom ili prekanceroze), pojava ranice u ustima koja ne cijeli, krvarenje, otežano gutanje i osjećaj stranoga tijela u grlu, otežano žvakanje i pomicanje jezika i čeljusti, bol u uhu koja ne prolazi, neugodan zadah, pojava otekline na vratu ili u području lica, gubitak na tjelesnoj težini.

DIJAGNOSTIKA

Dijagnostički postupak obuhvaća uzimanje detaljne anamneze, fizikalni pregled područja usne šupljine kao i čitavoga područja glave i vrata, uzimanje uzorka tkiva za histološku analizu te ponekad radiološku obradu (CT, MR, PET/CT).

LIJEČENJE

U liječenju bolesnika sa karcinomom usne šupljine najčešće se primijenjuje kirurški zahvat. Opseg kirurškoga zahvata ovisi o veličini i proširenosti tumora te ponekad može obuhvaćati odstranjenje tumora u samoj usnoj šupljini, odstranjenje čeljusti, odstranjenje limfnih čvorova kao i ostalih zahvaćenih struktura u području vrata, rekonstrukciju odstranjenih dijelova usne šupljine i vrata tkivom sa drugih dijelova tijela, traheotomiju (postavljanje otvora na vratu koji bolesniku omogućuje lakše disanje).
U nekih bolesnika nakon kirurškog zahvata mora se provesti i zračenje zahvaćenoga područja kao i kemoterapija. U bolesnika sa malim tumorima ili u onih koji nisu kandidati za opsežan kirurški zahvat zračenje ili kombinacija zračenja i kemoterapije su opcija u liječenju.
U mnogih pacijenata nakon opsežnih kirurških zahvata potrebno je provesti multidisciplinarnu rehabilitaciju kako bi mogli govoriti, žvakati i jesti.
U rehabilitaciji ovih bolesnika važnu ulogu uz stručnjake imaju i obitelj te društvo u cjelini.